Ja još iste pesme pevam, ja još iste snove snevam, iz ničega smeh još stvoriti znam. Na kraju svake pesme ipak ostanem sam, i uvek čujem kako šumi more iz daljina... Da l' ćemo se ikad sresti, ja ne znam kuda će nas to odvesti, i dobro je to što ne znamo kraj. Sad zbogom, neću reći da te volim, al' znaj: ti si bila moja pesma i moja plima...